''DUŠA ANĐELA'' - moja 6. samostalna zbirka poezije
Poeziju pišem od 1969. godine kad sam napisala moje prve tri pjesme i od tad se nisam zaustavila.
Ova knjiga je zapis mojih najdubljih misli i posvećena je mom suprugu Davoru. Pjesme su pisane za Onu stranu, za svijet gdje žive Duše, za povratak svake Duše Kući... Dakle, Ona strana znači - kad Duša napušta tijelo i odlazi Kući, u svoje sfere postojanja, u druge dimenzije, čovjekova Duša u dubini sebe zna, da se mora vratiti Kući. Vratiti se Kući, znači otići Bogu i tamo provesti 100 godina ljudskih, što je Duši tek 1 godina i onda Duša odlučuje u koga će se inkarnirati... Takvim razmišljanjima sam posvetila cijelu tematiku ove knjige “Duša anđela”....
Ova šesta zbirka pjesama, «Duša anđela», nastala je u razdoblju od 24.3. do 27.9.2014. godine, kao posebna cjelina, tematski neovisna od prve knjige poezije „Sjena duše“, druge knjige „Predvorje bijele tišine“ i davno napisane, a tek nedavno objavljene knjige poezije moje mladosti „Gola žena“, kao i knjige „Plesač na žici“ i „Na trgu ptica“ i čini šest mjeseci zapisivanja mojih razmišljanja o nekim duhovnim temama, koje su me oduvijek zaokupljale u živoj mašti, dok sam čitala bajke, a kasnije to isto gledala u fantasy i science fiction filmovima i time potvrđivala ono što sam oduvijek znala u duši – anđeli su oko nas, duša im svaki puta zadrhti kad se zabrinu za nas.
R E C E N Z I J A
''Čemu se tijelo daje umoriti i slomiti ili možda naše Srce zatvori knjigu života, položi je na Svetu ruku, da bi se opet stvorilo svježim u novom savršenstvu?
Hoćemo li čuti posljednje otkucaje stare ure u svečanoj tišini ili će nam lik mramornog anđela pružiti ruku nakon svega zemaljskog, kad naša čista Duša prijeđe preko praga na kojem ostavlja tijelo, a krene do oltara i ugleda svoju sliku?
Posljednji dan prelistava godine i prolazi životom zemaljskog puta, ali ne do kraja, već do samog početka kad bosonogo tijelo od jučer, postaje Duša od danas.
Tada Duša pronalazi krunu u susretu savršenstva.
Prolazeći mislima do veličanstvenog trenutka, spisateljica oslikava poteze svjetlosti umiranja, skidanjem okova koji je vežu o Zemlju, pronalaska nebeskih putova do izvora novog života Duše.
Skinuti koprenu sa zemaljskog života, tijela, u kojem tinja želja za vječnim sjedinjenjem u susretu:
„...Odabrana sam da ponesem svjetlost ove duše kroz zemaljska pusta polja,...
....Tamo gdje spavaju kosti odavno zamrlih života.“
Vječni život, budućnost...
Povratak Duše na već življeno, oplakivano sa čežnjom, kada se usne otvaraju samo spokojnim dušama.
Odanost duša ovozemaljskom svijetu je nepoznata, pročitajmo posljednje večeri naših snova, stihove spisateljice što prekidaju tišinu.''
Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja
knjiga se besplatno može preuzeti na donjem linku:
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
